Iz menadžerske (ne financijaške) perspektive kontroling je disciplina managementa zahvaljujući kojoj ponašanja baziramo na ciljevima, iste mjerimo, itd. Smisao je da isplaniramo rezultate pa onda usporedimo ostvarene realne ishode s planom. I s vremenom postajemo sve bolji u planiranju.
Zahvaljujući takvom ponašanju stvaramo određene standarde unutar organizacije. Znači, imamo indikator ili rezultat koji ciljamo. Isti postaju standardi performanse po kojima ćemo se ravnat, odnosno na temelji kojih uvijek možemo izmjeriti kako nam radi organizacija. Jesmo li na baznoj liniji ili ispod standarda. Ideja vodilja je da ‘što mjerimo na to i pazimo’.
Hijerarhijski to ide ovako:
- uprava i direktor paze za cijelu organizaciju koji su određeni standardi, koje su performanse, i može li se sve fincijski održavati
- srednji management je odgovoran za svoje podređene i njihove performanse, mjeri učinak, te pazi da je sve unutar budgeta
- financijski kontroling pazi da ima rezerve, radi projekcije, pazi na likvidnost te također osigurava da ima sredstava za svaki odjel plus razvoj same organizacije
Kontrolingom gledamo unazad te zahvaljujući tim uvidima, kako smo poslovali usporedno s ‘planom’, radimo preciznije tj. poboljšane planove.
Kako znamo koji nam je standard? Financijski prag je jasan jer trebamo imati dovoljno za rast tvrtke, plus svi postojeći (predviđeni za trenutno razdoblje) troškovi. Ali trebamo i postaviti kvalitativne standarde. Koji mogu biti razni – npr. indikatori učinka, zadovoljstva, kvalitete, lojalnosti kupaca, lojalnosti zaposlenika, itd.
Za financijski dio, valja pratiti imovinu, trajnu plus novčano stanje, bilance koje su zapravo slike momentalnog zdravlja odnosno simetrije u tvrtci. U najmanju ruku bilo bi važno na mjesečnoj bazi, na kraju mjeseca, kontrolirati kako izgleda naša imovina i kako izgledaju naše obveze. Tu uspoređujemo sliku kroz vrijeme, i pazimo koliko smo solventni – odnosno koliko brzo možemo konvertirati imovinu u keš i koliko brzo možemo potražiti i naplatit tuđa dugovanja prema nama.
Nadzorom nad računovodstvom vidimo kako oni postižu simetriju, jer u realnosti potrebne su injekcije kapitala da bi bilo simetrično. Ako stalno sveodgovars onda moguće računovodstvo nešto radi pogrešno, pa redovno tražite T izvještaje (T jer izgleda vizualno kao slovo T).
Idući iznimno bitan izvještaj su prihodi. Trebamo pratiti realno sve ulaze i prihode. I to moramo raditi sami, menadžerski, pa onda uspoređivati s knjigovodstvenim. Nemojte me krivo shvatiti, nije važno da vi to radite. Može in-house financijaš, ali česta je razlika između knjiženih rezulatata i i onih menadžerskih, odnosno realnih. Za poslovanje menadžerski rezultati su presudniji od knjigovodstvenog!
Za praćenje prihoda, moramo paziti na dobit i gubitak, kao i naredne indikatore: tržišni promet, ebita, porez, net profit, koeficijenti plaća, itd.., te troškove – koje pratimo i po obračunu i po proračunu.
I zadnje, ali iznimno važno, pratimo tokove prihoda i rashoda. Odnosno ulaz i izlaz.
Zdravlje čitamo iz: likvidnosti, solventnosti, stanja brze imovine, omjera duga i povrata investicije (ROI).
Definicije:
EKONOMIČNOST je mjerilo uspješnosti poslovanja koje izražava odnos između ostvarenih učinaka i količine uloženih resursa potrebnih za njegovo ostvarenje. Uspješno poslovanje definira se kada navedeni pokazatelji nisu manji od 1.
PRODUKTIVNOST je jedan od temeljnih pokazatelja uspješnosti poslovanja koja se iskazuje kroz ostvareni prihod po zaposlenom. Ovaj pokazatelj definiramo kao napor članova tvrtke da ostvari što veći promet, vrijednost prodaje proizvoda, trgovačke robe i pruženih usluga, uz što manje angažiranog živog rada.
DOBIT PO ZAPOSLENOM predstavlja sinergiju ekonomičnosti i produktivnosti.
RENTABILNOST je ekonomsko mjerilo uspješnosti poslovanja, koje prikazuje unosnost uloženog kapitala u nekom vremenskom razdoblju, a iskazuje se kroz odnos poslovnog rezultata odnosno profita i uloženog kapitala (sredstava). Ako su prihodi veći od rashoda, ostvarena je dobit, odnosno poslovanje je bilo rentabilno. Ako su prihodi manji od rashoda, ostvaren je gubitak, odnosno poslovanje je bilo nerentabilno.
KOEFICIJENT VLASTITOG FINANCIRANJA govori nam o tome koliki je udio poduhvata financiran iz vlastitih sredstva.
VRIJEME POVRATA ULAGANJA je broj godina potreban da se povrati izvorno ulaganje. Ono je bitno pri procjeni rizika i likvidnosti nekog projekta, procjeni brže stope povrata i obnove sredstava. To se razdoblje određuje prema matematičkom obrascu i ne smije biti duže od vijeka projekta odnosno uložena investicija mora se vratiti najkasnije potkraj vijeka projekta
Finacijskim kontrolingom osigurati ćemo da imamo imovinsku zalihu, da su troškovi optimalni / održivi, likvidnost te projekcije.
Autor: ACT Grupa
